Intervju s Malom trgovinom užasa

"ostajem vjerna sebi i izrađujem isključivo ono na što bi moja mama rekla 'ajme, užas!'"

Sandra, prije nego započnemo o tvom obrtu, reci nam nešto više o sebi!

Ja sam prije svega mama tri jako zgodna primjerka, a nakon toga sam i sve ostalo. Moje školovanje kroz život je čudan i vrludav put. Učila sam i završila razne smjerove koji nisu puno povezani jedni s drugima, a zanimali su me svi. Na kraju sam sva stečena znanja i vještine spojila u jedan obrt. Diplome koje sam stekla od srednjoškolskog obrazovanja do danas su: med. sestra, samostalni računovođa, krojačica i šivačica, grafički i web dizajner, fotograf. Sve navedeno svakodnevno primjenjujem u praksi.

Možda više životni stil nego hobi je moja strast prema motorima. Član sam moto kluba, vozim 600ccm. Doduše, nešto rjeđe nego što bih voljela, radi svih obaveza, ali tim više je zadovoljstvo veće kad uspijem naći vremena za neki đir.

Glazba mi je hrana, oduvijek je bila. Bez glazbe ne mogu zamisliti niti jedan dan, niti jedno svoje raspoloženje.
Volim pravednost, jednakost i skromnost. Volim sunce i općenito prirodu. Volim stvarati.
Ne volim ljude kojima je negativa nešto s čim se bude i s čime odu spavati. Ne volim printere, ni jedan još nije radio bez greške.

Kako je započela priča o Maloj trgovini užasa?

Mala Trgovina Užasa je drugi brend obrta Rebel. Prvi brend je Johnny Wizard i primarne djelatnosti su mu strojni vez i tisak po narudžbi. Kako je primarna djelatnost postala naporna djelatnost “kao na traci”, bez prilike za izražavanjem vlastitih ideja, a s obzirom da uz malu djecu i posao nisam više imala vremena i mogućnosti ispuhati se na motoru kao prije, oduška sam si dala u popodnevnim satima – heklanjem. Znam da nisu baš srodne te dvije zanimacije, ali jednaka su mi terapija. Baka i mama su me još kao malu naučile heklati, štrikati, krojiti, šivati, vesti, krpati,…

Napravila sam brdo stvari, i kad se nagomilalo toga, pitao me muž: “A gdje ćeš to držati? Zašto ne probaš prodati pa da si napraviš mjesta, da si možeš kupiti još konaca, pa da možeš još heklati”.

Prvo sam mislila: “ma tko će kupiti novčanik s buljavim očima i rogovima”. Na tome je ostalo neko vrijeme. Jedno jutro sam se probudila i shvatila da sam sanjala kako moram otvoriti trgovinu i nazvati ju Mala Trgovina Užasa, jer upravo to i proizvodim – užase. Ustala sam se iz kreveta, upalila laptop i primila sam se posla. Uz kavu sam, na postojeći webshop obrta, dodala novi link i napravila pod-webshop za MTU.

Otvorila sam i Etsy, na kojem me pronašla Kristina, organizatorica Sajma supkultura i ponudila mi izlaganje na sajmu. Zahvalna sam joj na tome jer mi je otvorila vrata, pogurala me, pomogla maksimalno i danas sam ponosni član stalnog postava Sajma supkultura.

Ukratko, što Mala trgovina užasa nudi?

Iako bi možda bilo jednostavnije plasirati proizvode za široku publiku, ostajem vjerna sebi i izrađujem isključivo ono na što bi moja mama rekla “ajme, užas!”.

Koji su ti najdraži proizvodi koje si osmislila?

Prvi najdraži su mi užasni novčanici. Ponosna sam na njih jer ih nema nigdje u svijetu (još) osim kod mene. Prva sam koja je spojila horor amigurumi s praktičnom namjenom.

Drugi najdraži su mi spašeni komadi kože. Printam svoj dizajn na kožne ostatke, odlične i kvalitetne komade koji ostaju nakon proizvodnje, i koristim ih za izradu nakita, novčanika, privjesaka i torbi.

Opiši svog idealnog ciljanog kupca u 3 riječi.

Jedinstven, slojevit, svoj.

Koji je tvoj najveći stres dok se pripremaš za sajam?

Kad se spremam za sajam, najveći stres mi je papirologija. Pravno, svaki segment mora biti zadovoljen i spreman za posjet inspekcije. Taj dio mi oduzme najviše vremena i energije. Ali to je obaveza koju rado odradim jer znam da me nakon toga čeka divan i bezbrižan dan na sajmu.

A jedna top stvar kod sajmova?

Top stvar kod sajmova općenito je to što imam priliku prezentirati svoje proizvode uživo, tada su realno vidljivi i opipljivi. Na webshopu se to ne može postići.

Plus, osobni kontakt s kupcem, njegovo zadovoljstvo viđenim, to je vjetar u leđa koji ne mogu doživjeti putem interneta. Top stvar na sajmu Supkultura je što sajam posjećuje upravo publika kojoj su moji proizvodi i namjenjeni.

Bonus je super ekipa uz koju se i najlošiji dan pretvori u odličan dan.

Koja su tvoja očekivanja od Sajma supkultura, gdje nas vidiš za par godina? Jesmo i dalje aktualni?

Sam naziv sajma govori o tome da je to jedinstveni projekt koji okuplja obrtnike rukotvorce supkulturalnih stilova. Upravo zbog te specifičnosti, vidim velik potencijal. Za razliku od uobičajenih sajmova rukotvorina, ovaj sajam ima tu posebnost koja ga ističe iz mase i lansira u slojevit svijet supkultura.

U budućnosti, ne samo da će postojati, nego će biti poželjan na svakom alt događanju diljem, a možda čak i šire od Hrvatske.

Malu trgovinu užasa pratite na:

Članak je objavljen 9.3.2024. Autor: Kristina Hlopec (organizator)